električne instalacije

Električne instalacije - Sva znanja i pojmovi dovoljni za osnovna razumevanja i principe funkcionisanja

Kad putujemo avionom, vrlo smo uzbuđeni, kad prelazimo ulicu vrlo smo oprezni, u dubokoj vodi pravilnije plivamo, ali smo često neoprezni kada radimo sa električnom strujom, koja je od svega mnogo opasnija. Neopreznost, verovatno dolazi otuda što je električna struja postala naš svakodnevni pratilac i skoro ne možemo zamisliti život bez nje.
 
Međutim, električna struja je opasna po život i moramo biti naročito oprezni kada radimo oko nje. Već su i tzv. niskonaponske mreže (110 - 220 - 380 V) opasne po život, a kamoli naponi dalekovoda od više desetina hiljada volti. Na naročito opasnim mestima upotrebljavaju se naponi od 42 V, ali i ovaj napon može da prouzrokuje električni udar, a naponi iznad 50 V sigurno će ga prouzrokovati. Električni udari uređaja koji rade pomoću baterija sa tzv. mikronaponima su već manje opasni, ali i ovde treba biti oprezan, jer i od ovih uređaja mogu neki (npr. svetiljka uređaja za osvetljenje šatora) imati transformisan visoki napon opasan po život.
 
Iz prethodnog moglo bi se zaključiti da opasnost po život kod električne struje zavisi samo od napona. Međutim, pored napona znatan uticaj ima i jačina struje koja se izražava u amperima (oznaka A). Umnožak ove dve veličine daje snagu (učinak) električne struje, koja se izražava u vatima (oznaka W). Veličina napona, volt, (oznaka V) označena je na svakoj sijalici i na svakom električnom uređaju. Oznaku jačine struje, amper (А), već ređe susrećemo. Ova veličina je obično naznačena kod osigurača, a znači da se kod prekoračenja njene vrednosti istopi žica osigurača i automatski prekida dovod elektricne struje. Oznaku učinka vat susrećemo češće: ona se nalazi na električnim aparatima i označava koliko snage »prima« uređaj, tj. koliko vati ima.
 
Ako od ova tri podatka poznajemo dva, treći već lako možemo izračunati pomoću jednostavne formule V x A = Wiz koje je A = W / V ili V = W / A 
 
Napon, označen voltom (V), možemo uporediti sa pritiskom u vodovodnoj mreži, a jačinu struje označenu amperom (A), sa količinom vode koja ističe iz mreže za jednu sekundu, a zavisi od pritiska mreže i propusne moći slavine. Propusna moć je ovde određena onim delom mreže i spojeva koji ima najmanju propusnu moć i najveći otpor. Učinak ili snagu izraženu u vatima možemo uporediti sa energijom vode koja izlazi iz slavine sa sposobnošću da vrši rad, npr. da obrće vodeno kolo (sl. 1).
 
volt amper vat
SLIKA 1
 
Jedan primer: Ploča na štednjaku od 220V i učinka od jednog kilovata (1000 vata) radi sa jačinom struje od 1000 : 220 = 4,5 ampera.
 
Ako nam je mreža zaštićena osiguračem od 6 ampera, onda pri uključenju još jednog potrošača od 500 vati (npr. električne pegle), osigurač će se istopiti i ostaćemo bez električne struje.
 
Ako je reč o osiguračima, prilika je da ih upoznamo podrobnije. Osigurači zaštićuju aparate za domaćinstvo i ostale mrežne instalacije stana kao i vodove u zidovima od preopterećenja, od posledica kratkih spojeva i obezbeđuju zaštitu od dodirnog napona.
 
Preopterećenje može da nastane ako postojeću mrežu jednog stana opterećujemo novim električnim aparatima za domaćinstvo i istovremeno ih koristimo, ali može da nastane i onda, ako se npr. u aparatu za pranje rublja, čije opterećenje pod normalnim okolnostima podnosi mreža, zaglavi rublje pa se motor zaustavi. U ovakvim slučajevima motor »vuče« iz mreže nekoliko puta više struje od nominalne. Čest je slučaj da preopterećenje nastaje zbog toga što sve ringle, pa čak i rernu električnog štednjaka istovremeno koristimo, što, takođe, ne može da podnese postojeća mreža. Sasvim je druge prirode »kratak spoj« koji se obično dešava kada nastaje metalni spoj provodnika pod različitim naponima, u većini slučajeva zbog kvara izolacije (npr. ako toplom peglom dodirnemo slučajno izolaciju priključnog voda).
 
Princip rada topljivih osigurača je sledeći: u strujni krug koji se želi zaštititi uključi se jedan takav provodnik čiji presek dozvoljava prelaz samo dozvoljene jačine struje i koji se pod uticajem koncentrisane toplote jače struje istopi. Da bi se obezbedila laka i bezopasna izmena zaštitnog provodnika, kao i njegovog lakog uključivanja u mrežu, primenjuju se osigurači. Osigurači se sastoje iz četiri dela - osnove (podnožja), kalibrisanog prstena, kape (glave) sa navojem i umetka (sl. 2).
 
delovi osigurača
SLIKA 2
 
Za osnovu i za kapu sa navojem nije potrebno objašnjenje. Kalibrisani prsten je izrađen od porculana ili veštačke materije i u montiranom stanju naleže na donji deo podnožja. Otvor na sredini kalibrisanog prstena osigurava da se strujno kolo zatvara samo topljivim umetkom, koji prolazi kroz ovaj otvor. Gornja površina kalibrisanog prstena je obojena i ova boja treba da je identična sa bojom diska topljivog umetka. Dozvoljena je upotreba i umetka druge boje, pod pretpostavkom da šupljina kalibrisanog prstena ne sprečava postavljanje umetka, tj. da se umetak topi na manjoj jačini struje (boje i njima pripadajuće jačine struje date su u tablici).
 
Topljivi umeci mogu biti brzi i tromi, tj. pri istom preopterećenju prvi će se brzo, a drugi laganije istopiti. Vreme topljenja zavisi od veličine preopterećenja, ali u slučaju kratkog spoja obe će vrste topljivih osigurača izgoreti za delić sekunde.
 
Topljiva žica u umetku postavlja se u kvarcni pesak da se ne bi prekinula usled potresa. Važno je znati da se u stanu najbezbednije isključuje struja opreznim izvrtanjem osigurača. Tipska oznaka topljivih osigurača koji se koriste za struju u domaćinstvu je DZ II (diazed, sa normalnim prikIjučnim navojem).
 
Karakteristične boje topljivih umetaka tipa DZ II:
Nazivna struja, A          Boja
       2                          ružičasta
       4                          smeđa
       6                          zelena
      10                         crvena
      15                         siva
      20                         modra
      25                         žuta
 
Osim osigurača postoje i druga rešenja i uređaji za zaštitu lica koja rade sa strujom. Ovakvo rešenje je npr. dvostruka izolacija kod kućnih alatnih mašina boljeg kvaliteta. Ovako zaštićene mašine nije potrebno izolirati, one nemaju posebne stezaljke za zaštitne vodove, dovoljno je jednostavno utikač postaviti u priključnicu. Oznaka dvostruke izolacije koja pripada II klasi zaštite dodira je jedan veći i u njemu jedan manji kvadrat. Uređaji klase O su oni bez zaštite, klasu I treba zaštitno uzemljiti, a klasu III sačinjavaju uređaji sa malim naponom.
 
Kod sistema zaštitnog voda postoji jedan poseban treći vod u mreži koji se preko zaštitnog utikača spoji sa trećim vodom u uređaju. Ako u uređaju nastane kratak spoj, struja će proteći i u ovom zaštitnom trećem vodu. Kada dospe do strujomera, zatvara automat ili isključuje mali osigurač. (Ovo je mali automatski uređaj umesto automata strujomera sa zatvarajućim jezičkom koji za slučaj kratkog spoja za 5 sekundi isključi snabdevanje električnom strujom. Ako se kvar otkloni može se ponovo uključiti pritiskom na veće dugme tamne boje i četvrtastog oblika)
 
Vrlo je važno da se uređaji sa zaštitom protiv dodira priključe za mrežu gde postoji i treći zaštitni vod. Ovo se osigurava posebnim oblikom zaštitnog utikača koji onemogućava priključenje u neodgovarajuću priključnicu. Utikači i priključnica sa zaštitom protiv dodira lako se mogu prepoznati po ugrađenim metalnim šinama paralelno čepovima (sl.3).
 
utikači i priključnice
 
SLIKA 3
 
Česta i za život opasna greška je kada se kabl nekog aparata produžuje je tako da mu je jedan kraj zaštićen protiv dodira, a drugi kraj, gde se nalazi utikač za priključenje na mrežu nije zaštićen. Na ovaj način produživač se može priključiti na mrežu sa zaštitom protiv dodira, ali i na mrežu bez nje. Na drugi kraj može se priključiti kabl uređaj sa zaštitom protiv dodira i korisnik ima utisak da je zaštićen protiv dodira, a u stvari nije. Zbog toga treba koristiti produživač koji je sa oba kraja zaštićen protiv dodira ili sa oba kraja bez zaštite. Još samo ovo o produživačima: preporučljivo je njihove elemente pri upotrebi međusobno pričvrstiti na taj način da se kasnije mogu i razdvojitl (npr. gumenom trakom); ne smeju se postaviti na zemlju nego na sto, stolicu ili zakačiti za vrata da ne bi došli u dodir sa vodom.
 
Boja izolacija provodnika
 
Poznavanje boja provodnika je važno zbog toga što su oznake boja izmenjene, te se mogu naći i nove i stare oznake. I kod novih i kod starih oznaka za jednofaznu i trofaznu struju boja faznog provodnika je crna. Вoја provodnika za nulovanje ranije je bila siva, a sada je plava. Вoја trećeg provodnika za zaštitu protiv dodira pre je bila crvena, a sadašnja boja je zeleno-žuta (uzdužne pruge).
 
Montaža električne instalacije nije svaštarski zadatak. To naročito nije ako je mreža niskog (a ne mikro) napona. Elektroinstalaterske radove najbolje je da poverimo samo kvalifikovanim majstorima čak i onda ako za posao od nekoliko minuta sa bolom u srcu moramo izdati znatnije svote. Ovo se odnosi i na instalacije novih zgrada i stanova, iako na ovima smelije možemo raditi sve dok struja nije uključena. Naravno i ovde smemo prihvatiti samo »mehaničke« radove imajući u vidu sledeće:
 
-Na svaki m2 površine koju osvetljavamo treba da računamo približno 10 vati.
 
-Preporučljivo je osvetljenje predvideti sa zaštitom od bleštanja, jer iako je sa njom manja osvetljenost (zbog rasipanja i prelamanja svetlosti), ipak zaštićena svetlost štiti i naše oči.
 
-Iznad ili pored stalnih radnih mesta i radnih prostora (npr. stola u kuhinji, štednjaka, pisaćeg stola, ogledala u kupatilu) treba projektovati posebnu sijalicu.
 
-Prekidače za osvetljenje treba postaviti na pristupačnim mestima uz zadovoljenje i estetskih zahteva, ili da budu najmanje za 1,2 m udaljeni od vodovodnih i drugih elektroinstalacija. U prostorijama sa vlažnim vazduhom i parom (praonice, kupatila) treba izbegavati postavljanje prekidača za osvetljenje.
 
-Prekidači i utikači treba da odgovaraju tehničkim propisima o sigurnosti. Prekidači treba da budu dvopolni, a utikači teško pristupačni deci ili »zaštićeni«.
 
-Kod radnih stolova obratiti pažnju na to da svetlost dobijaju sa leve strane. Treba postaviti toliko priključnica da se aparati za domaćinstva i prenosni svetlosni izvori mogu koristiti bez produživača. Lukovi povučeni iz mesta priključnice sa radijusom dužine kabla treba da obuhvate čitavu prostoriju.
 
-Električno zvonce treba da radi preko reduktora sa malim naponom, potpuno odvojeno od voda niskog napona.
 
-Postavljanje kablova može da vrši samo ovlašćeni elektroinstalater, pridržavajući se maksimalno tehničkih i sigurnosnih propisa.
 
-Dobar graditelj porodične zgrade još pri izgradnji ostavlja mesta za veće žlebove, otvore i sl. gde će biti postavljeni kablovi i druge električne instalacije i time smanjuje štemovanja (sl. 4).
 
postavljanje kablova i električnih instalacija
 
SLIKA 4
 
-Pri malterisanju treba slično postupiti. Na mesta gde će biti postavljeni kablovi treba da postavimo letve poprečnog preseka u obliku romba širine 1,5-3,0 cm tako da im šira stranica gleda napolje. Ove letve ćemo pre početka instalaterskih radova izvaditi i na njihovo mesto bez štemovanja maltera postaviti zaštitne cevi i vodove.
 
Ako pomažemo pri štemovanju, obavezno treba da koristimo zaštitne naočari, eventualno i zaštitnik za prste. Preporučljivo je raditi sa više manjih udaraca. Treba obratiti pažnju da se nepotrebno ne štemuju novi zidovi, tj. treba unapred tačno obeležiti mesto i veličinu gde je potrebno štemovati.
 
U suvim zgradama najbolje je koristiti papirne zaštitne cevi koje su, istina, nešto skuplje, ali u njima se vodovi lako menjaju i popravljaju. Kraće ali ispravne upotrebljene cevi mogu se posle čišćenja dobro iskoristiti za kraće delove. U novije vreme vodovi sa dvostrukom PVC izolacijom postavljaju se direktno pod žbuku. Ovo rešenje je jeftinije ali nepraktičnije, jer za pronalaženje eventualnog kvara treba odstraniti malter. Po mogućnosti, ne treba upotrebljavati već korišćene vodove, jer se kod njih vrlo teško ustanovljavaju skriveni unutrašnjl prekidi. Korišćeni izolacioni materijal ili obloga obično misu standardni ili su zamoreni pa njihova upotreba može da bude opasna po život (zid »trese«) naročito u vlažnim prostorijama. Najveću pažnju treba obratiti na postavljanje i montiranje aparata za domaćinstvo. Moramo se lično raspitati i proveriti da li aparat ima uzemljenje i, ako ga ima, onda gde ga treba priključiti, kakve su sigurnosne mere propisane u vezi s njim (npr. ugradnja reducir–ventila kod bojlera i sl.). Treba voditi računa o tome da se uređaji za kuvanje, zagrevanje, frižideri i sl. postave na lako pristupačnim mestima i na odgovarajućoj visini kao i da njihova okolina bude zaštićena od požara.
 
Vrste i načine zaštite od slučajnog dodira aparata za domaćinstva i potrošače zavisno od okoline postavljanja dati su u važećim tehničkim propisima za izvođenje elektro-energetskih instalacija u zgradama (dvostruka izolacija, zaštitni vod i sl.)
 
Sopstvenik zgrade može da pomogne i u izvođenju kućnog priključka u njegovom pričvršćivanju preko krovnih nosača ili preko potpornih izolacija ukopanih u zid. Za ovo treba znati da se bez stuba može premostiti udaljenost najviše od 25 m. Ako je udaljenost veća, mora se postaviti jedan stub ili više stubova. Visina vazdušnog voda treba da je najmanje 3 m, a ako ispod njega prolaze i vozila, najmanje 5m (sl. 5).
 
visina vazdušnog voda
SLIKA 5
 
Visina kućnog priključka preko krovnog nosača treba da je najmanje 100 cm, a ako je krov ravan, onda 200 cm. Cev se za krovni nosač mora vezati najmanje na dva mesta čeličnim užetom i dobro je ako je pocinkovana.
 
U sastavu cevi i krovnog nosača završni lim lemljenjem i kitom pričvrstiti za cev tako da sa gornje strane bude ispod crepa, a sa donje iznad crepa. Ovako ćemo izbeći prokišnjavanje krova. Kućni priključak može se postaviti i na bočni zid zgrade. U tom slučaju obujmice za pričvršćivanje treba da budu na rastojanju najmanje od 100 cm. U deo između donjeg dela cevi i uvodne lule postavlja se olovna ili PVC cev i to u luku, tako da se donji deo cevi izbuši radi odvoda vode koja je eventualno dospela u cev. Ako је visina zgrade iznad 5 m, kućni priključak može se rešiti i preko potrebnih izolacija ukopanih u zid. Rastojanje između izolacija i oluka mora da je najmanje 50 cm. Uvodnu lulu treba postaviti sa desne strane izolatora (sl. 6). U stanovima jе najbolje vodove postaviti u bergmanove cevi (sl. 7). 
 
rastojanje između instalacije i oluka
SLIKA 6
 
bergmanove cevi
SLIKA 7
 
Pravilno vezivanje vodova
 
Električne vodove treba tako povezati da se strujni krug besprekorno ostvari. Kod vezivanja izoliranih vodova posebnu pažnju treba obratiti na to da izolacija bude dobra.
 
Krajeve vodova najbolje je zalemiti. Za ovakvo vezivanje treba sa oba voda odstraniti izolaciju na dužini od 20-25 mm i krajeve vodova očistiti šmirgl-papirom ili ogrebati nožem. Očišćene krajeve sastaviti, više puta zavrnuti a zatim zalemiti. Posle lemljenja spoj se mora dobro izolirati.
 
Namotavanje izolir-trake se započinje na izolovanom delu voda, nastavlja na lemljenom delu i završava opet na izolovanom delu. Najbolje je ako se na spoj postave dva sloja izolacije jedan iznad drugog (sl. 8).
 
postavljanje izolacije
SLIKA 8
 
Krajeve vodova možemo spojiti i bez lomljenja. U ovom slučaju očistimo krajeve oba voda na dužini od 30-35 mm i tako očišćene savijemo na sredini i snažno ih namotamo jedan na drugi. Na kraju pažljivo izvršimo izolaciju. Pažljivim radom možemo izvršiti i montažu utikača prekidača onih aparata čiji se priključci izolacijom mogu isključiti iz mreže. Montaža i izgled najčešće upotrebljenih utikača prikazani su datim slikama.
 
Na videu ispod, takođe možete videti i jedan od odličnih načina za spajanje žica:
 
 
Jednostavni utikač izrađuje se kao čahura sa nogama (1. vod, 2. žile, 3. banane. 4. pritezni zavrtnji). Važno je da žile očistimo samo na potrebnoj dužini i da pri tome ne zarežemo ili lomimo metalni provodnik, zatim da zavrtnji čvrsto pritegnu žile, da su čahure takođe čvrste u svojim ležištima i na kraju, da zavrtanj za pritezanje dveju polovina bez klimanja pritegne utikač (sl. 9 i 10).
 
jednostavni utikač
SLIKA 9
 
utikač
SLIKA 10
 
Očišćene krajeve vodova-utikača koji mogu izdržati i veća opterećenja treba malo nakalajisati da pri montaži budu čvršći. Završetak voda treba zaviti u obliku omče i to u smeru uvrtanja zavrtnja da se pri pritezanju ne otvori. Olabavljene kontakte utikača možemo proširiti pomoću uvrtača postavljenih u urez i klešta. (1. provodnik, 2. kontakti, 3. kalajisanje, 4. savijanje kraja, 5. omča) (sl. 11).
 
 popravka utikača
SLIKA 11
 
Kod utikača sa zaštitom protiv slučajnog dodira treba prvo pričvrstiti žile za faze a zatim zeleno-žutu žilu na sredinu (sl. 10). Kod kablova sa već istrošenom tekstilnom izolacijom preporučljivo je zavezati omotač (sl. 12, gornji deo).
 
fluorescentne svetiljke
SLIKA 12
 
Jedan od čestih elektroinstalaterskih radova jeste montaža fluorescentnih svetiljki mada one zbog poznatih nedostataka nisu više tako cenjene. Ipak, njihova prednost, pored male potrošnje struje, jeste u tome što ih uz malo truda možemo sami postaviti u stanu. Pored svetiljke, potrebno je još nabaviti jednu iznutra šuplju montažnu ploču, jedan par grla (sa šarterom), prigušnice i kondenzator.
 
Prvo od šper-ploče ili od tanke mekane ploče napravimo montažnu ploču koja je za 5-6 cm duža od svetiljke. U unutrašnjosti ploče napravimo šupljinu od 6-7 cm, gde ćemo postaviti prigušnicu i kondenzator. Zatim pomoću zavrtnja pričvrstimo jedno grlo za ploču, postavimo svetiljku pa pričvrstimo i drugo grlo. Starter ćemo postaviti pored jednog grla, a u šupljinu ploče prigušnicu i kondenzator (sl. 12, donji deo).
 
Sada se već može privezati svetiljka. Prvo treba da produžimo jedan crveno obojeni vod prigušnice i vežemo ga za jedan izvod svetiljke. Za drugi izvod grla vezujemo jedan kraći vod, a drugi kraj vezujemo za jedan izvod grla startera. (Ovo je potrebno samo onda ako starter i grlo nisu spojeni.) Sada jedan duži vod treba da vežemo za drugi izvod grla startera, a slobodan kraj ovog voda za drugo grlo svetiljke. Za drugi izvod grla takođe vežemo jedan vod, a drugi kraj ovoga vežemo za drugi slobodan crveni kraj prigušnice. Konačno, krajeve vodova mreže vežemo za belo obojene krajeve prigušnice, s tim da prethodno kratkim dodirom isprobamo da li funkcioniše svetiljka. Sada je preostalo još da krajeve kondenzatora vežemo za belo obojene krajeve prigušnice. Važno je znati da fluorescentne svetiljke možemo napajati samo iz naizmenične mreže i da ih što manje treba uključivati i isključivati.
 
Najvažnija pravila za izvođenje elektroinstalaterskih radova
 
1. Radimo samo na aparatu koji nije pod naponom (što znači da je njegov utikač izvučen). Sačekajmo da se aparat ohladi i kondenzatori isprazne. Ako radimo na delu koji je čvrsto vezan za mrežu (prekidač iii sl.), isključimo strujomer i izvadimo osigurače. Ni jedan ni drugi, ako su sami, ne pružaju stopostotnu sigurnost!
 
2. Nikad se ne sme povezati ili »premostiti« osigurač debljom žicom!
 
3. Smemo raditi samo ispravnim elektroinstalaterskim alatom sa izoliranom i neoštećenom drškom.
 
4. Ne smemo raditi vlažnim rukama i stoga uvek pri ruci treba da imamo suvu krpu za brisanje ruku.
 
5. Koristimo uvek produživač kabla koji je sa oba kraja zaštićen protiv slučajnog dodira.
 
6. Pri kupovini električnih aparata treba dati prednost onima koji su snabdeveni propisnim uputstvima.
 
7. Nikad ne smemo dodirnuti cevovod vodovoda, centralnog grejanja ili radijator dok držimo bilo koji električni aparat u rukama.
 
8. Naročito treba da budemo oprezni pri radu sa električnim aparatima u prostorijama sa vlažnim vazduhom. Tako u kupatilu, u kadi, ne smemo dodirnuti električni prekidač, vod i sl. Centrifugu, mašinu za pranje veša, samo u isključenom položaju punimo ili praznimo. Kod pranja i peglanja treba da koristimo gumeni tepih za pod. Električni aparat za kuvanje i aparat za kuvanje kafe smemo puniti i prazniti samo ako smo prethodno izvukli utikač iz priključnice.
 
9. Upotrebljavajmo samo provodnike odgovarajućih preseka; utikače ne smemo izvlačiti iz priključnice držeći za kabl. Skidajmo izolaciju sa kabla samo na dužini koja je neophodno potrebna, izolirajmo samo ispravnom izolir–trakom i namotanu traku vežimo i osigurajmo i koncem!
 
10. Pored strujomera treba da držimo uvek džepnu lampu, kontrolnu lampu, osigurače i »olovku« za pronalaženje faze.
 
11. I kod najmanje sumnje i neodlučnosti treba da isključimo aparat, da prekinemo popravku i da dalji rad poverimo stručnjaku.
 
12. Pre nego što priključimo popravljeni aparat na mrežu treba da ga prekontrolišemo kontrolnom lampom koja radi sa malim naponom pomoću baterije.
 
13. Pri strujnom udaru prvo treba da isključimo struju (izvučemo utikač, izvadimo osigurač) i zatim pružimo pomoć ozleđenom.

Srodni članci